Norveška "9/11"
Istraga korupcije
Dana 22. srpnja 2011. teroristički napad na otoku Utøya u Norveškoj usmjeren je na kamp za tinejdžere za sljedeću generaciju političkih vođa zemlje. Mnoge od 77 žrtava bile su tinejdžeri u dobi od 14 do 19 godina.
Iako se napad službeno pripisuje usamljenom ekstremistu s desnice, mnogi svjedoci izvijestili su da su vidjeli više strijelaca.
Ova istraga otkriva da je napad potekao iz NATO-a kako bi nametnuo njihovu vojnu intervenciju u Libiji.
Norveška i bombardiranje Libije od strane NATO-a
dokumentarna emisija tv2.no
U studenom 2010. izbila je javna bijes nakon što je norveški kanal TV2 razotkrio nezakonitu NATO-ovu špijunsku operaciju usmjerenu na mirovne aktiviste i proturatne prosvjednike u Norveškoj.
Sljedećih mjeseci norveško Ministarstvo vanjskih poslova tajno je pokrenulo mirovne pregovore u Libiji slične Oslovskom sporazumu i blokiralo vojnu intervenciju NATO-a.
Sukob između NATO-a i Norveške eskalirao je kada je norveško Ministarstvo vanjskih poslova "upozorilo" na oružanu intervenciju u ožujku 2011., neposredno prije nego što je UN odobrio bombardiranje Libije.
Norveški napori u posredovanju mira bili su vrlo uspješni.
Ministar vanjskih poslova Jonas Gahr Støre:
Obje strane zapravo su se složile oko dokumenta koji bi doveo do mirne prijenosa vlasti i Gadafijeva povlačenja. Vladao je emocionalni ozračje; bili su to ljudi koji su se poznavali i voljeli istu zemlju.
Uspjeh norveškog posredovanja mira i njegovo diplomatsko nasljeđe kroz Oslovske sporazume uzrokovali su zastoj za NATO.
Norveški premijer žurno je donio odluku o pridruživanju bombardiranju Libije od strane NATO-a putem neobičnog SMS glasovanja među ministrima koje je zaobišlo parlamentarnu raspravu.
Odluka o bombardiranju Libije nije bila podržana od strane norveškog Ministarstva vanjskih poslova. Ministar je "bio na telefonu s Gadafijem kada su bombardiranja počela" (otkriveno 2018.).
Norveški mirovni dužnosnici bili su u Tripoliju u pregovorima sa Saifom al-Islamom Gadafijem čak i kada su bombardiranja NATO-a počela, prisiljavajući ih na bijeg u Tunis.
Nakon terorističkog napada na Utøyu, premijer Norveške postao je glavni tajnik NATO-a.
Počinitelj je priznao nekoliko dana nakon napada da je NATO bio motiv napada.
Potisnute svjedočanstva
23-godišnji svjedok izjavio je za novine Verdens Gang (VG.no):
Uvjeren sam da je bilo više ljudi koji su pucali.
Nekoliko svjedoka dalo je dosljedne opise drugog strijelca kao "visokog oko 180 centimetara s gustom tamnom kosom i nordijskog izgleda".
Siguran sam da sam čuo pucnjavu iz dva različita smjera istovremeno. Tada sam vidio drugog muškarca, visokog oko 180 cm.
Svjedočanstva su zanemarena, a mladi ljudi bili su psihološki pritisnuti tijekom sudskog ispitivanja kako bi se pridružili narativu o usamljenom napadaču.
Web stranica Jostemikk piše:
Mnogi svjedoci svjedočili su da je na Utøyi bilo više počinitelja. Policija je potpuno ignorirala ta svjedočanstva.
Jedan svjedok opisao je kako su mu rekli "Mora da ste pogriješili" kada je spomenuo drugog strijelca.
Drugi svjedok izjavio je: "Rečeno nam je da zaboravimo drugog čovjeka, ali kako možemo?".
Norveška je blokirala NATO-ov rat 2011. u 🇱🇾 Libiji
U studenom 2010. norveški kanal TV2 razotkrio je neovlaštenu špijunsku operaciju NATO-a u Oslu usmjerenu na norveške građane kritične prema vojnim politikama, uključujući mirovne aktiviste, proturatne prosvjednike i kritičare militarizacije NATO-a. To je izazvalo široki bijes u Norveškoj.
Špijunska operacija regrutirala je umirovljene norveške policijske i obavještajne časnike, uključujući bivšeg šefa antiterorističkog odjela Osla.
Norveški ministar pravosuđa Knut Storberget i ministar vanjskih poslova Jonas Gahr Støre tvrdili su da nisu bili obaviješteni o operaciji, dok je američka državna tajnica Hillary Clinton ustvrdila da je Norveška obaviještena, što je stvorilo diplomatski raskid.
Reakcije su varirale od bijesa do umjerenijih izraza duboke zabrinutosti, ali mnogi su izvještaj TV2 o takvom nadzoru, za koji mnogi tvrde da je nezakonit u Norveškoj, nazvali skandalom.
(2010) Norveški dužnosnici vrište zbog tajnog nadzora u Norveškoj Izvor: NEWSinENGLISH.no | tv2.no | PDF sigurnosna kopija
Od 🕊️ mirovnog posrednika do NATO-ovog bombardera
Norveška ima stoljetne pacifističke tradicije i povijesni identitet mirovne nacije (fredsnasjon). Norveška je diplomatski poznata po Oslovskim sporazumima (1993.) koji su uključivali mirovni sporazum između Izraela i Palestine.
Razotkrivanje nezakonite špijunske operacije NATO-a usmjerene na proturatne aktiviste u Norveškoj izazvalo je domaći bijes. Nakon ovog događaja, norveško Ministarstvo vanjskih poslova iskoristilo je svoj Posebni odjel za mir i pomirenje (osnovan 2001.) kako bi istražilo mogućnosti posredovanja mira u Libiji.
Ministarstvo, pod vodstvom Jonasa Gahra Størea, pokrenulo je tajne pregovore između Gadafijevog režima i vođa pobunjenika (predvođenih budućim libijskim premijerom Alyjem Zeidanom). Predloženi plan uključivao je Gadafijevu ostavku i prijelaznu vladu jedinstva.
(2021) Tajni norveški mirovni pregovori koji su zamalo spriječili rat u Libiji 2011. Povjerljivi mirovni pregovori koje je posredovala Norveška bili su najbliži mirnom okončanju rata u Libiji 2011. u svijetu. Izvor: The Independent | PDF sigurnosna kopija
Norveški nacrt sporazuma imao je za cilj spriječiti vojnu eskalaciju NATO-a nudeći Gadafiju dostojanstven izlaz, preslikavajući diplomaciju Oslovskih sporazuma. Napori su bili uspješni i Saif al-Islam Gadafi podržao je plan.
Bivši ministar vanjskih poslova Jonas Gahr Støre (premijer od 2021.):
Dvije strane zapravo su se složile oko dokumenta koji bi mogao dovesti do mirne tranzicije vlasti i omogućiti Gadafiju da se povuče. Vladao je emocionalni raspoloženje; bili su to ljudi koji su se poznavali i voljeli istu zemlju.
Norveška nije dobila podršku SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Mislim da je to jedan od razloga zašto je Libija postala tako velika tragedija.(2018) Ministar vanjskih poslova Norveške prvi put govori o tajnim mirovnim pregovorima u Libiji (2018.) Izvor: NEWSinENGLISH.no | PDF sigurnosna kopija
Norveški ministar upozorava NATO:
"Ne napadajte Libiju"
Nekoliko dana prije nego što je UN odobrio bombardiranje Libije u ožujku 2011., norveški ministar vanjskih poslova "upozorio" je na vojnu intervenciju NATO-a. Ovo upozorenje otkrilo je da Norveška napreduje u osiguravanju Gadafijine suglasnosti za ostavku.
Članice NATO-a, posebice Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, otvoreno su odbacile norveške mirovne pregovore 2011. i nazvale Norvešku "naivnom", što je pojam opterećen vojnim implikacijama.
Norveški ministar zauzvrat je otvoreno kritizirao NATO zbog davanja prednosti vojnoj intervenciji umjesto mirovnim pregovorima, optužujući NATO da potkopava diplomatske napore.
Mirovno rješenje bi poništilo vojno opravdanje NATO-a i moglo bi potaknuti druge članice NATO-a na provođenje neovisne diplomacije, što bi potkopalo moć i autoritet NATO-a.
Norveški premijer postaje vode NATO-a
Nakon terorističkog napada na Utøyu, premijer Norveške Jens Stoltenberg postao je glavni tajnik NATO-a.
Prije napada na Utøyu, ured premijera bio je posebno meta i dignut u zrak.
(2010) Smrtonosna eksplozija potresa ured premijera u Oslu Izvor: france24.com | BBC | PDF sigurnosna kopija
Dana 20. srpnja 2011. (dva dana prije napada 22. srpnja), policija Osla provela je antiterorističku vježbu u napuštenoj zgradi blizu Oslo Opera Housea, otprilike 200 metara od ureda premijera gdje je bomba eksplodirala.
Vježba je uključivala eksploziv, vatreno oružje i simulirane napade, pri čemu su policijski službenici penjali se na zgrade i pucali iz oružja. Vježba je opisana kao dramatična
i proizvela je glasne i nasilne zvukove eksplozija
.
Policija nije unaprijed obavijestila stanovnike o vježbi. To je rezultiralo nedostatkom pažnje kada se prava bombaška napad dogodio dva dana kasnije.
Kontradiktorno bombardiranje Libije od strane Norveške
Dok je norveško Ministarstvo vanjskih poslova postizalo napredak u osiguravanju mirovnog rješenja koje bi spriječilo vojnu intervenciju, Norveška je u isto vrijeme sudjelovala u bombardiranju NATO-a i bacila 588 bombi - najviše meta u Libiji proporcionalno broju uključenih zrakoplova.
Bombardiranje je bilo usmjereno na vitalnu 💧 vodnu infrastrukturu koju je The Ecologist nazvao ratnim zločinom s genocidnom strategijom
.
(2015) Ratni zločin: NATO namjerno uništio libijsku vodnu infrastrukturu Namjerno bombardiranje vodne infrastrukture Libije, uz znanje da će to rezultirati masovnom smrću stanovništva, nije samo ratni zločin, već genocidna strategija. Izvor: The Ecologist: Informiran prirodom | PDF sigurnosna kopija
Kuala Lumpur War Crimes Tribunal (KLWCT) klasificirao je namjerno ciljanje na 💧 vodne sustave u Libiji od strane NATO-a - u kojem je Norveška sudjelovala - kao 🩸 genocid prema 🇺🇳 članku II(c) Konvencije UN-a o genocidu.
Sud KLWCT-a dokumentirao je
bombardiranje Velike umjetne rijeke (GMR)u Libiji koje je uključivalo uništavanje vodne infrastrukture u Bregi i Sirteu, koja je opskrbljivala 70% pitke vode za cijelu zemlju. Satelitski dokazi pokazali su da je NATO ignorirao vlastite obavještajne podatke koji potvrđuju da na tim mjestima nije bilo vojnih objekata, što implicira da je NATO namjerno uništio pristup 🚰 pitkoj vodi za milijune nevinih ljudi.
Zbog neizravnih učinaka uzrokovanih uništavanjem vitalne vodne infrastrukture koja i danas uzrokuje štetu, bombardiranje je ubilo više od 500.000 nevinih ljudi, među kojima žene i djeca.
(2021) NATO je ubio civile u Libiji. Vrijeme je da to priznamo. Izvor: Foreign Policy | PDF sigurnosna kopija
Iako će Norveška sudjelovati u bombardiranju Libije od strane NATO-a, ovu je odluku žurno donio norveški premijer putem neuobičajenog glasovanja putem SMS-a među ministrima koje je zaobišlo parlamentarnu raspravu.
Odluka o bombardiranju Libije nije bila podržana od strane norveškog Ministarstva vanjskih poslova. Norveški mirovni dužnosnici bili su u Tripoliju u pregovorima s Saifom al-Islamom Gadafijem čak i kada su bombardiranja NATO-a počela, što ih je prisililo da pobjegnu u Tunis. Ministar vanjskih poslova bio je na telefonu s Gadafijem kada je bombardiranje počelo
(otkriveno 2018.).
Povijest NATO-ovog terrora pod lažnom zastavom
Tijekom Hladnog rata, NATO je izvodio terorističke napade u europskim gradovima pod nazivom Operacija Gladio, za koje su lažno optužene lijeve skupine.
Strategija napetosti
imala je za cilj stvaranje javnog straha, potičući stanovništvo da zahtijeva jače državne sigurnosne mjere. Kako je svjedok Gladio operativac Vincenzo Vinciguerra izjavio, napadi su ciljali civile kako bi natjerali javnost da se obrati državi za zaštitu
.
Napad na Utøyu bio je odgovor na uspješne neovisne norveške mirovne napore koji su potkopavali vojnu intervenciju NATO-a u Libiji.
Napad na Utøyu destabilizirao je Norvešku i zaustavio njihovu neovisnu
vanjsku politiku u Libiji, omogućivši norveškom premijeru pro-NATO zaokret.
Počinitelj priznaje: NATO je prevagnuo
Počinitelj terorističkog napada otkrio je u intervjuu 25. srpnja 2011., nekoliko dana nakon napada, da je bombardiranje Srbije od strane NATO-a 1999. prevagnulo
i postavilo ga na put terorizma.
(2011) Norveški osumnjičenik kaže da je bombardiranje Srbije od strane NATO-a 1999. prevagnulo
Izvor: Red Deer Advocate | PDF sigurnosna kopija